Ipak, ne treba podcijeniti brzinu tehnološkog razvoja. Konkretno, kapaciteti baterija i brzine punjenja poboljšani su posljednjih godina. Visoki troškovi ulaganja u baterije i infrastrukturu za punjenje u početku će ometati širenje u praksi, ali kroz financijske poticaje i korištenje jeftine električne energije iz vlastite proizvodnje, investicija se može isplatiti kroz nekoliko godina. Poljoprivrednik bi trenutačno morao uložiti 40 000 eura u vlastitu infrastrukturu za punjenje.

2. Pogoni na vodik

Korištenje vodika s gorivnim ćelijama kao alternativnog pogona u poljoprivredi trenutačno je nerealno. Poljoprivredni strojevi zahtijevaju puno snage u kratkom vremenu – gorive ćelije nisu za to dizajnirane. Međutim, uporaba motora s izgaranjem vodika bila bi moguća u budućnosti. Za razliku od električnog pogona, ovo bi imalo prednost da bi se postojeći pogonski sklop poljoprivrednih strojeva u biti mogao zadržati, čak i ako bi se naravno morao ugraditi drugi motor. Međutim, prijenos vodika zahtijeva deset puta veći volumen spremnika u usporedbi s prethodnom postavom – ili česte procese punjenja gorivom. Dodatni instalacijski prostor u potpunosti bi promijenio trenutnu arhitekturu stroja. Daljnji izazovi leže u infrastrukturi i logistici: izgradnja vlastite punionice za vodik izuzetno je skupa u usporedbi s benzinskom postajom za dizel. Farma bi trenutačno morala uložiti oko 800 000 eura. Osim toga, za razliku od električne energije iz utičnice, vodik bi se na farmu morao dostavljati vrlo često.

Alternativni pogoni.

Mogućnosti i prepreke s alternativnim pogonima.